Vijek i po modernog zdravstva u Banjaluci

Banjaluka ima relativno dugu zdravstvenu tradiciju, za balkanske uslove.

Po nekim podacima Omer-paša Latas je osnovao vojnu bolnicu, poznatu je pod nazivom Hastahana. (Pouzdano su tu bili smješteni ranjenici 1875. godine.)

Dolaskom Austrije stižu, prvo vojni, a potom i civilni doktori školovani u Evropi.

Prva bolničke zgrade sagrađena 1892. na bolničkom kompleksu od oko 17 dunuma, sagrađen je 1897. u njenoj pozadini jedan omanji paviljon za umobolne, a 1910. jedna kućica za odjel zaraznih bolesti.
U današnjem Mejdanu, počeo radom 1.februara 1903.godine, Ambulatorij 'Preko Vrbasa', u kojem su se liječili bolesnici koji nisu morali ležati. Usluge ovog Ambulatorija je 1906. godine koristilo 1587 osoba, a 1912. godine već 2860 osoba, što govori da su stanovnici Banjaluke stekli naviku korištenja usluga školovanih liječničkih kadrova.

Bilješka o banjalučkim 'HUMANITARNIM ZAVODIMA' objavljivana u 'Bosanskom glasniku-Bosnischer Bote'

Godine 1908. sagrađena je i jednospratna zgrada bolnice. Prvi ljekari imali su status državnih službenika (u sastavu kotarske administracije) i bili su zaduženi za zdravstveno stanje stanovništva na čitavom kotarskom području.  

U godinama do kraja Prvog svjetskog rata, u Banjaluci su radila  najviše tri liječnika, od kojih je jedan, primarius, bio upravnik bolnice.

Razvoj zdravstva u doba kraljevine Jugoslavije

Između dva svjetska rata dolazi do stvaranja jezgra moderne zdravstvene zaštite i ubrzane gradnje nekoliko objekata. Od tada do danas period je izgradnje bolničkih kapaciteta i ustanova, gotovo uvijek sa prioritom primarne zdravstvene zaštitie.

Higijenski Zavod

U vrijeme Kraljevine SHS uspostavlja se neka vrsta javne zdravstvene zaštite sa osiguravajućim društvima i higijenskim zavodima. U okviru tih reformi i u Banjaluci se osniva Higijenski Zavod.  

Kronika bilježi da su se u tom razdoblju na mjestu upravnika Gradske bolnice smjenjivali primarijusi - dr.Vajs, dr.Knoc, dr.Aco Babić, dr. Đoko Cvijić i dr.Edib Mujezinović. Od svih se izdvajao dr.Mujezinović ' koji je svojom sposobnošću i savesnošću stekao veliko priznanje kako naroda, tako i kolega svoje struke. Naročito beše dobar hirurg i operator' (Vrbaske novine, 27.juli 1935.) Ovaj vrsni liječnik, koji je došao u Banjaluku 1911.g., umro je početkom 1934., nakon čega je za upravnika banjalučke bolnice, koja je u međuvremenu postala banovinska, postavljen dr. Dušan Muškatirović.

Banovinska bolnica

Tridesetih se gradi nekoliko bolnica i pratećih objekata, što bitno unapređuje zdravstvenu zaštitu i daje Banjaluci značaj regionalnog zdravstvenog centra.

Tako je 1937. godine, izgrađena Banovinska bolnica Banja Luka, koja  raspolaže sa 192 kreveta. Bila je to savremena bolnička zgrada u kojoj je hirurgija s operacionom salom u polukruzžnom dijelu zgrade bila najupečatljiviji dio. Uz zgradu hirurgije dovršene su i druge pomoćne zgrade - upravna zgrada s kuhinjom, sadašnja zgrada s rentgenom i paviljon za prijem bolesnika. 

Uoči aprilskog rata počeli su radovi na velikoj zgradi, u kojoj je trebalo biti smješteno, uglavnom, interno odjeljenje, koje je djelimično završeno, ali je konačno završena poslije oslobođenja.

Razvoj zdravstva u Banjaluci poslije II svjetskog rata

Poslije II svjetskog rata uvodi se obavezna zdravstvena zaštita i vrši transformacije zdravstva po socijalnom modelu. Godine 1947. otvara se Srednja medicinska škola. Izvršena je rekonstrukcija i obnova bolnica kao i izgradnja nekoliko rejonskih domova zdravlja.

Godine 1959. stara zgrada bolnice priširena je i dograđena i tu je smješteno Ginekološko–porođajno odjeljenje koje je tu bilo sve do zemljotresa 1969. godine.

Osim podizanja ovih objekata, poslije oslobođenja (1945.) bila je podignuta (prije potresa 1969.) i zgrada za Hitnu pomoć, a kako je do rata bila u sredini bolničkog kruga podignuta i mrtvačnica, može se reći da je prostor između Ulice Zdrave Korde i Crkvene bio pokriven brojnim bolničkim zgradama.

S obzirom na nivo standarda može se reći da je to bilo vrijeme relativno zadovoljavajućeg stanja u zdravstvu.  

Većina objekata je, na žalost, teško oštećena u katastrofalnim potresima 1969., odnosno brzopleto porušena.

Sedamdesetih dolazi do novog zamaha i izgradnje novih objekata.

KBC Paprikovac

Banjaluka postaje regionalni centar i zdravstvene ustanove, smještene i razvijane u Banjaluci, osiguravale su zdravstvenu zaštitu za područje od oko milion stanovnika.

Osniva se i Medicinski fakultet i gradi novi objekt KBC-a što doprinosi razvoju zdravstva.

Gotovo dvije decenije veći broj klinika Kliničko-bolničkog centra u Banjaluci je u funkciji pružajući zdravstvenu zaštitu stanovništvu šire banjalučke regije.

Zdravstvo danas

Danas je u Banjaluci prisutan tzv. model urbanih sredina, koji predviđa mrežu poliklinike, opšte medicine, urgentne bolnice i specijalističke zdravstvene zaštite.

Banjalučki kapaciteti primarne, polikliničke i stacionarne zdravstvene zaštite nisu zadovoljavajući. 

Projekat KBC-a, sa 110 000 m2 ukupne površine – nije u cjelini dovršen ni do danas.

Zdravstvena zaštita u Banjaluci odvija se kroz

·           Kliničko bolnički centar, koji raspolaže sa 2000 bolesničkih postelja

·           Dom zdravlja, u kojem se uz dvadesetak gradskih i seoskih rejonskih ambulanti odvija primarna zdravstvena zaštita

·           Kroz ambulante u preduzećima i javnim ustanovama vrši se zaštita na radu

·           Rehabilitacija se odvija u specijalizovanoj ortopedskoj ustanovi - Zavod za medicinsku rehabilitaciju  Dr Miroslav Zotović

U Kliničkom centru Banjaluka zapošljeno je oko 2.500 zdravstvenih radnika, od toga oko 560 ljekara, stomatologa i farmaceuta, a među njima oko 350 specijalista raznih struka.

U zdravstvenim ustanovama grada je zapošljeno oko 600 ljekara tako da statistički prosjek govori da jedan ljekar obezbjeđuje zdravstvenu zaštitu za 366 stanovnika.

Posljednjih godina na području grada povećava se broj privatnih specijalističkih ordinacija, stomatoloških ambulanti i apoteka, savremeno opremljenih čije su usluge na solidnom zdravstvenom nivou.